Sramežljiva. To vam nikad ne bi priznala, ali kad ju stvarno dobro upoznate, sami dođete do tog zaključka. Inače nepopravljivi optimist, alergična na tmurne i vječno neraspoložene ljude, u svakom trenutku u svakoj stvari vidi nešto dobro. Ako se zabrine, za to zaista postoji dobar razlog. Svaki dan i svaki trenutak u njemu je nešto blistavo.
Nesuđeni građevinac, klinka osamdesetih, šuvarovog sistema, Univerzijade.
Kad ju vide obično kažu - rokerica. Nije daleko od istine iako je sva glazba koja u sebi ima onu pravu snagu da te pokrene, ono što pokreće i nju. Voli crnu boju, ali se trudi nositi i šareno. Ponekad u tome uspije. Voli nakit ali najčešće na drugima. Draže su joj kožne narukvice i bijelo zlato.
Kao i svako malo dijete imala je san. Na pitanje što ćeš biti kad narasteš odgovarala bi kao iz topa: 'Moram postati bogata da mogu kupiti dvorac. U njega ću spremiti svu djecu koja nemaju mamu i tatu. I živjet ću s njima. Svi će biti sretni i kad narastu uspješni ljudi. Znate, znanstvenici, muzičari i jako dobri kuhari!' Još uvijek ima isti san.
Malo toga može joj natjerati suze na oči. Ali nepravda prema djeci sigurno može. I ne samo suze već i želju da nešto učini. Aktivistica po prirodi, članica je udruge Roda. Cijeni njihov rad i ponosna na to što sve mali broj ljudi može napraviti kako bi promijenio svijet na bolje.
Ako ju pitate, za sebe će reći – ništa posebno. Ja sam kao i vi. Volim prošetati Zrinjevcem ili sjesti na kavu na zidine u Zadru, pričati s ljudima u redu trgovine, pozdraviti svako jutro pekara u lokalnoj pekari i čuti što ima novo u kvartu. Ni moj mlađi sin nije odmah dobio mjesto u vrtiću, minus na računu nije mi strana stvar, i nisam uvijek imala idealan posao. Ali da je sve jednostavno bilo bi jako dosadno.
Dva mala klinca, Ian i Patrik njezine su male slike i prilike. Kad se umori od milijun pitanja zašto i kako, sjeti se mame i priča o njenom djetinjstvu. Radoznala, vesela i uvijek s novom idejom u rukavu, istraživala je svijet. S četiri godine pronašla je tatin kasetofon, tada vrhunski primjerak tehničkog dostignuća, s mikrofonom. I presnimila kasetu Abbe. Tada joj je tata rekao da mora jednog dana unovčiti svoje pričanje. Dvadesetak godina kasnije počela je radijska priča, na Sljemenu. nastavila se na Obiteljskom, RVG-u, ratnom radiju Bljesak u Okučanima, Samoboru, Zagrebačkom radiju. Evo je opet doma. Totalno sretna.
Budite prvi i komentirajte.